Jeste li se kada pitali zašto se kucnemo čašama kada nazdravljamo? Običaj je to koji
je star stotinama godina, a postoji više teorija o tome kako je nastao.

Jedna od njih kaže kako je ovaj običaj nastao kako bi se kucanjem malo pića prelilo
iz čaše u čašu, kako bi domaćin zadobio povjerenje gosta koji bi tako bio siguran da se u
njegovoj čaši ne krije otrov. Pogled u oči je također bio sastavni dio ovog običaja.

U starim germanskim plemenima su se kucali čašama prije svakog ispijanja ne bi li
uplašili duhove. Konjanici nomadskih plemena su svoje čaše ukrašavali zvonima i ostalim
predmetima koji proizvode buku ne bi li zlo držali podalje od ljudi. Na Tibetu i u dinastiji
Shang običaj je također bio da se prije ispijanja pravi buka kucanjem za sreću i blagostanje.

Danas se nazdravlja kada postoji neki poseban razlog za to, u čast neke određene
osobe ili jednostavno kao izraz dobrog raspoloženja. Nazdravljanje danas uglavnom znači
veselje i sreću, a u nekim zemljama se njime izražava i poštovanje.
Hedonistička teorija pak kaže, da je kucanje čašama nastalo kako bi u osjetilima
uživala sva čula. Kod ispijanja vina uživaju sva osjetila, osim osjetila sluha koje je ostalo
uskraćeno za užitak. Zato jedna od teorija koja je proširena u našim krugovima kaže da je
kucanje izmišljeno kako ni osjetilo sluha ne bi moglo ostati uskraćeno za užitak ispijanja
vina.

Živjeli!

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *