Jeste li se kada pitali zašto se kucnemo čašama kada nazdravljamo? Običaj je to koji
je star stotinama godina, a postoji više teorija o tome kako je nastao.
Jedna od njih kaže kako je ovaj običaj nastao kako bi se kucanjem malo pića prelilo
iz čaše u čašu, kako bi domaćin zadobio povjerenje gosta koji bi tako bio siguran da se u
njegovoj čaši ne krije otrov. Pogled u oči je također bio sastavni dio ovog običaja.
U starim germanskim plemenima su se kucali čašama prije svakog ispijanja ne bi li
uplašili duhove. Konjanici nomadskih plemena su svoje čaše ukrašavali zvonima i ostalim
predmetima koji proizvode buku ne bi li zlo držali podalje od ljudi. Na Tibetu i u dinastiji
Shang običaj je također bio da se prije ispijanja pravi buka kucanjem za sreću i blagostanje.
Danas se nazdravlja kada postoji neki poseban razlog za to, u čast neke određene
osobe ili jednostavno kao izraz dobrog raspoloženja. Nazdravljanje danas uglavnom znači
veselje i sreću, a u nekim zemljama se njime izražava i poštovanje.
Hedonistička teorija pak kaže, da je kucanje čašama nastalo kako bi u osjetilima
uživala sva čula. Kod ispijanja vina uživaju sva osjetila, osim osjetila sluha koje je ostalo
uskraćeno za užitak. Zato jedna od teorija koja je proširena u našim krugovima kaže da je
kucanje izmišljeno kako ni osjetilo sluha ne bi moglo ostati uskraćeno za užitak ispijanja
vina.
Živjeli!