Baranja je mistična zemljopisna regija koja je smještena na samom istoku Hrvatske, točnije između rijeka Drave i Dunava u blizini granice s Mađarskom i Srbijom. Vinogradarstvo se na ovim prostorima spominje još za vrijeme rimskog cara Proba.

U podnožju Banovog brda koje se proteže od Belog Manastira do Dunava, brojni su vinogradi i nepregledna baranjska polja, a mještani su prepoznali pogodnosti i čari koje im vinogradi donose. Banovo brdo oduvijek je bilo plodno tlo, jer je i u vrijeme Rimljana služilo za iste svrhe.

U Baranji je vrlo dobro razvijen seoski turizam, a skoro svako domaćinstvo proizvodi vino iznimne kvalitete. Iz tog je razloga vino veoma značajno za Baranju i njezin gospodarski, ali nadasve za turistički razvoj. Svake se godine nastoji novim načinima impresionirati turiste; poboljšavanjem gastronomske ponude, ali i organiziranjem druženja na otvorenom uz lagano pucketanje vatrice u kasnim večernjim satima. Način pripreme baranjskih vina dobro je čuvana tajna, a ona su svake godine sve kvalitetnija i bolja, što turisti prepoznaju i dodatno cijene.

Baranjska vina iznimno su popularna i cijenjena, a to pokazuje činjenica da se na dan 22. siječnja, kada se obilježava blagdan sv. Vinka, okupljaju ljubitelji dobrog vina i hrane i uživaju u blagodatima. Brojna baranjska domaćinstva tijekom godine organiziraju okupljanja koja se odnose i na stoljetne baranjske običaje, pridonoseći razvoju i napretku seoskog turizma na tom području.

Provozajte se Vinskim cestama Baranje, uživajte u dobrim restoranima te kušajte vrhunska vina baranjskih podruma. Tijekom vožnje do odabrane vinarije uživajte u ljepotama cesta i puteljcima koji se ondje isprepliću te stvaraju romantičnu i ugodnu atmosferu.
Osim romantične atmosfere, Baranja je prepuna mitova i legendi poput:

– Mit o osmanlijskom blagu: u blizini Dragojlovog brijega kod Jasenovca Osmanlije su zakopali dragocjenosti koje su pokrali na ovom području. Konstantno su se vraćali po ukradene stvari, no nikad ništa nisu odnosili sa sobom. Ondje gdje su „zakopali blago“ stavili su vrata koja su u podne izložena suncu. Legenda kaže da se uvijek događalo nešto loše onima koji su pokušavali pronaći vrata. Samim time, ne zna se kad je zadnji put netko pokušao provaliti. Nastavak legende povezuje se s vojnikom koji se vratio s ratišta tijekom Prvog svjetskog rata i tražio zakopano blago. Nakon Drugog svjetskog rata to je područje bilo zabranjeno. Sama ta činjenica navela je stanovnike da povjeruju u tu legendu. Danas se na tom mjestu nalazi groblje, no i dalje nitko ne zna što je bilo s mladim vojnikom.
– Mit o Crkvi sv. Petra i Pavla kod Topolja: crkvu je dao izgraditi Eugen Savojski. S obzirom na to da se tornja crkve tri puta urušio tijekom gradnje (udar groma), odustali su od njezina dovršetka. Crkva se nalazi na mjestu turskog groblja. Na istom onom mjestu gdje je 1687. Savojski pokorio vojsku Kara Mustafa-paše. Stanovnici navode da je upravo to razlog zbog kojeg toranj s križem nikada nije mogao opstati.
Ostali mitovi u Baranji odnose se na mit o vještičjem gnijezdu kod Branjina Vrha, mit o silueti djeteta u Kozarcu ili mit o Crvenoj Marti.

Ostavi komentar

Your email address will not be published. Required fields are marked *